Razmišljanje uz zadnju Poruka, 25. kolovoza 2006

SAMO U MOLITVI BIT CETE BLIZU MENI I MOME SINU

"Draga djeco! I danas vas pozivam molite, molite, molite. Samo u molitvi bit cete blizu meni i mome Sinu i vidjet cete kako je kratak ovaj život. U vašem srcu rodit ce se želja za nebom. Radost ce zavladati u vašem srcu a molitva ce poteci kao rijeka. U vašim rijecima biti ce samo zahvala Bogu što vas je stvorio i želja za svetošcu postat ce vam stvarnost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu." Poruka, 25. kolovoza 2006

---

Djevica Marija nije odustala, njezina ljubav nije se promijenila kao ni rijeci njezinih poruka koje nam neprestano govori i upucuje. Ono što je ucinila za svog Sina, cini i za njegovu bracu i sestre, za sve koji su postali njezina djeca. Njezin je plašt sada tako velik da pod njim mjesto nalaze svi koji se njoj utjecu.

Marija želi da u molitvi spoznamo kratkocu ovog života i vjecnost za koju smo stvoreni. Postoji samo jedan izvrstan put na kojem možemo otkriti vjecnost u vremenu a to je molitva. Molitvom se direktno obracamo Bogu. A znamo da se u Njemu ujedinjuju prošlost i buducnost u vjecni SADA. Otvoriti se Bogu znaci otvoriti se vjecnosti.

Samo u molitvi“ – govori nam Marija. Ali u onoj iskrenoj, predanoj, od srca ne u onoj molitvi izgovorenoj površno, bezvoljno i u kojoj se ništa ne dogada. Otvaramo li se Bogu uistinu kad molimo? Postoji nacin molitve koji nas potpuno ne oslobada našeg zatvora, nego molimo Boga da nam taj zatvor samo ucini malo udobnijim. Dokle god molitvu ogranicavamo tako što molimo za nešto ne postoji mogucnost da se vinemo u vjecnost. Da bismo postigli napredak u molitvi moramo moliti za važnije stvari. „Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što cemo jesti, piti, u što cemo se obuci? To sve traže pogani. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno“ (Mt 6, 31 – 32).

Ako nas molitva ne mijenja onda mi moramo mijenjati svoju molitvu i svoj nacin molitve. Samo u molitvi dolazimo blizu Mariji i Isusu, i samo u molitvi spoznajemo ono što nigdje i nikada necemo moci spoznati.

Vecina ljudi je napeta i pod stresom. Ponekad nismo ni svjesni vlastite napetosti. Kao i ljudi koji nisu svjesni vlastite rastresenosti nego tek kad pocnu moliti postaju svjesni svojih misli koje lutaju. Uzrok napetosti i tjeskoba su nedostatak otvorenosti i povjerenja u Boga. Kao što krv želi kroz naše žile protjecati slobodno i neometano, kao što zrak želi prozraciti naša pluca i donijeti kisik cijelom tijelu, tako Božji život, koji se nalaz u dubini naše duše, želi ispuniti cijelo naše bice i aktivirati naše snage. Napetost nam otežava prihvacanje Božje ljubavi.

Molitva nije samo jednostavno vježbanje nego život. Tko se želi posvetiti molitvi mora cvrsto odluciti da cesto tijekom dana uzdigne svoj duh, a ponajprije svoje srce, k Bogu. Ako to propustimo i dozvolimo svojim mislima i osjecajima da lutaju iskustvo ce nam pokazati da je molitva nemoguca. Molitva se tice našeg srca i života. Ona je plod ljubavi, a ljubav ne možemo ograniciti na neko odredeno vrijeme.

Marija želi da spoznamo onu radost koju nam nitko i ništa ne može dati. Ona želi da postanemo sveti. Biti svet jednostavno znaci postati ono za što smo stvoreni. Ne biti svet protivi se naravi. Biti svet znaci biti jedinstven, zdrav i normalan covjek stvoren na Božju sliku.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.8.2006