66
04 lipnja 1997

STO JE TO PRAVI PROBLEM

Buduci da se smatramo vjernicima, naljutili bismo se ako bi nam netko rekao da se ne molimo. U isto vrijeme bismo u dubini duse mozda znali da je to ipak istina. No, zelimo sacuvati cistim svoj vjernicki obraz.

Namjesto pokuaja cuvanja obraza, bolje bi bilo razmisliti zasto mi ne molimo. Dosadasnja nasa iskustva pokazuju da ce jedan od najcescih odgovora biti: nemam vremena. Isto cemo odgovoriti i kad se radi o osobnoj i kad se radi o obiteljskoj molitvi. Nabrojit cemo tisucu stvari koje ce dokazivati da mi zaista nemamo vremena. Sve ce biti velike i ozbiljne i zakljucak da nemamo vremena izgledat ce opravdan.

U krivu je, dakle, Gospa koja nas neprestano poziva na osobnu i zajednicku molitvu. Kad bi ona morala ici raditi u ured, cuvati djecu, gledati televiziju, slusati vijesti, raditi na racunalu, brinuti se za placanje svih troskova zivota... mozda bi ipak drugacije govorila.

Je li Gospa u krivu? Zacijelo jest ako molitvu shvacamo samo kao jednu od stvari koju trebamo izvrsiti tijekom dana. Shvacamo li, pak, molitvu kao stozer oko kojega ce se okretati citav nas dan reci cemo da je Gospa u pravu. Tada nam prva jutarnja stvar nece biti na brzinu popijena salica kave ili nesto slicno, nego molitva, kako osobna, tako i zajednicka. Za nju cemo jednostavno imati vremena, a za ostalo tek cemo vidjeti nakon molitve.

Dok nam god molitva ne bude na prvom mjestu, bit ce u skripcu i mi zajedno s njome. Uvijek ce se dogacati da cemo je odgacati zbog necega "vasnijeg" i zbog toga ce nam ona neprestano biti izvor nespokoja. Mi smo, zar ne, problem, a ne molitva?

Fr. Miljenko Stojic

UGANDSKI BISKUPI O MEDUGORJU

Kao sto smo objavili u br. 65 Press Bulletin-a od 8. do 15. svibnja u posjetu svetistu Kraljice Mira u Medugorju bila su tri biskupa iz Ugande: Frederick Drandua, Deogratias Byabazaire i Joseph Oyanga. U proslom broju objavili smo u cijelosti zanimljivu propovijed msgr. Drandua, a u ovom broju donosimo vam kratke izjave svih trojice biskupa.

MSGR. DEOGRATIAS BYABAZAIRE, biskup iz Hoime. Zareðen za sveæenika 1969., a za biskupa 1990. O svom iskustvu Medugorja kaze. "Proveo sam u Medugorju tjedan dana i osjetio da je ozracje puno molitve, mira, prijateljstva. Susreo sam mnoge ljude koji zaista mole i traze molitvu. Isao sam na Krizevac i na Podbrdo. Vidio sam mnoge ljude kako mole. Ja sam se bojao poci gore. No, kad sam dosao na vrh, osjecao sam se zaista sretnim. Oba brda su za mene bila lijepa iskustva. Mnogo sam molio i vidio mnoge kako idu bosi i mole.

Duboko me se dojmila veèernja misa. Crkva je bila puna svaku veèer, a mnogo je ljudi vani slusalo misu. Iako ne razumiju jezik, bili su svi duboko sabrani u molitvi i poboznosti. Ipak najljepsi trenutak u vecernjem molitvenom programu je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Vidio sam veliki broj svecenika kako ispovijedaju i mnostvo vjernika koji traze ispovjed.

Bio sam nazocan i na vicenju. Moj duboki dojam je bio da se radi o vjerodostojnom susretu. Razgovarajuci s vidiocima shavtio sam da se radi o zrelim i iskrenim osobama."

Po povratku kuci posebno cu naglasavati kako je Gospin govor jednostavan i kako upravo svojom jednostavnoscu prodire u srca svoje djece.

MONS. FREDERICK DRANUBA, biskup Arua. Zarecen za svecenika 1970., a za biskupa 1986. O svom dozivljaju Medugorja kaze: "Ovo je zaista za mene veliko iskustvo. Posebno s molitvom. Ja ne mogu reci da se Gospa ne ukazuje. Vidioci to ponavljaju vec 15 godina. Uvijek govore o istoj poruci. Ne mijenjaju nista. Poruka je jednostavna: moliti, postiti, vjerovati, ispovijedati se, klanjati se. Upravo zbog toga mora se raditi o nadnaravnim dogadjajima, jer su oni postojani u jednoj poruci. Ljudi dolaze i mijenjaju svoj zivot. Mnogi se ispvovijedaju. Ja kao biskup u ovih 10 godina nisam skoro nikako ispovijedao. Ovdje su me ljudi neprestano molili da ih ispovijedim. Ispovijedao sam mnogo. Ovih dana sam ispovijedio preko 100 ljudi. Siguran sam da se Gospodin sluzi ovim mjestom u obracanju naroda. Po povratku kuci govorit cu o molitvi krunice, a svecenicima cu preporuciti uvesti jedan dan u tjednu za klanjanje.

Prigodom svog posjeta Meðugorju trojica ugandskih biskupa susrela su se i s msgr. Ratkom Pericem mjesnim biskupom. Evo sto je o tom susretu rekao msgr. Dranuba: 'Biskup Peric mi je rekao da mu Medugorje nije problem, buduci da tu ljudi mole. Problem su mu franjevci, koji, po njegovu sudu, zele biti samostalni. Ja sam mu rekao: Medugorje neprestano govori o miru. Gospa poziva na promjenu srca i mir u srcu. Ne mozete reci da si franjevci losi. Vi morate prihvatiti cinjenicu da se i Vi morate mijenjati. Onda ce se i franjevci promjeniti, te ce i mir biti moguc. Poruka mira se dogada u Vasoj biskupiji. Ona je namjenjena Vama i franjevcima. Imajte snage poniziti se pred Gospom i poceti moliti za mir. Molim Vas, dragi brate, radite na miru. Pozovite franjevce! Mozda ce ih najprije doci samo nekoliko. Ne moze se sve dogoditi samo u jednom danu. Vi morate ici k njima, jer ste Vi pastir. recite im: Moj dragi sine, doci, molim Te doci. Ako budete tako cinili, siguran sam da cete uspjeti. On je rekao: "Pokusat cu!" Kazao mi je da franjevci ne prihvacaju ni generala, ni Rim. Ja sam rekao: Ne. Rim hoce da bude mir, a Vi ovdje morate na tome konkretno raditi.

MONS. JOSEPH OXYANGA, biskup Lire. Sveæenik je veæ 33 godine, a biskup 8 godina. O svom iskustvu u svetistu Kraljice mira kaze: "Ovo je mjesto razmisljanja, molitve. Svi koji ovamo docu ostvaruju medusobno zajednistvo. Vidio sam ljude iz Europe, Amerike, Japana, Australije. Svi se osjecaju jedno. To je za mene bio snazan dojam. Ovdje se zaista moli. Ja nisam mogao ici na brda, ali me se vrlo dojmilo kad mi je jedna hodocasnica donijela kamen sa brda. Klanjanje je poseban dozivljaj. To je nesto jedinstveno. Vidio sam ljude kako poste. U kuci gdje sam stanovao hodocasnici nisu nista jeli za veceru osim malo salate i kruha. To je duh pokore, zrtve, mrtvljenja, koji odavno nisam vidio. Ovo iskustvo ce mi dati snage govoriti ljudima o Gospi. Sada mi se cini da joj nisam posvecivao dovoljno pozornosti. Ona nam je blizu. To je glavna poruka ovoga mjesta."

PREDSTAVLJENA FOTOMONGRAFIJA MEDUGORJA

U prostorijaama zupnog ureda Medugorje 11. svibnja 1997. predstavljena je nova fotomongrafija Medugorja u izdanju Informativnog centra "MIR" Medugorje. Autori fotografija, ovog izuzetnog djela, majstori su suvremene hrvatske fotografije. Uz nekoliko uvodnih tekstova, bogatstvo ove knjige je mnostvo vrijednih fotografija. Sve te fotografije zaustavile su na papiru jedan trenutak prosivljen u svetistu Kraljice mira bilo da se radi o pojedincu, skupini ili cijelom mnostvu vjernika. Stoga predstavljaju pravi spomenar za medugrskog hodocasnika ozivljujuci sjecanja na medugorsku crkvu i brda. Knjiga je objavljena na cetiri jezika: hrvatskom, engleskom, njemackom i talijanskom, te se moze nabaviti u knjizari zupnog ureda.

DA SE NE ZABORAVI - IN MEMORIAM

Pred cetiri godine, na 29. svibnja 1993., ubijeni su kod Gornjeg Vakufa Fabio Moreni, Sergio Lana i Guido Puletti. Nosili su hranu gladnim obiteljima u Novom Travniku i Zavidovicima spremni na povratku uzeti nekoliko muslimanskih obitelji iz Zavidovica i smjestiti ih kod katolickih obitelji u Brescia, Italija. Da ne bi uspomena na te mucenike krscanske ljubavi izblijedila sjecamo ih se sa zahvalnoscu i donosimo dva vrijedna svjedocanstva.

Nekoliko dana prije smrti na jednom molitvenom skupu u Cremoni Fabio je izjavio: "Za vrijeme putovanja raduje nas sto uspijevamo preko radio-veza, koje smo ugradili u nasa vozila, moliti zajedno krunicu. Redovito smo uspijevali navratiti, barem na kratko, i u Medugorje, gdje se, to Vam mogu posvjedociti, dusa ispuni i utjesi mirom i radoscu, koje bez sumnje daruje nebeska majka, koja se tamo predstavlja kao Kraljica mira".

Sergiova majka Franca napisala je u lipnju 1993. pismo potresnog sadrzaja: "Obracam se onome tko je ubio mog sina. Bio mi je jedinac i mozete zamisliti koliko samga voljela... Ovo Vam pisem jer Vam zelim saopciti da nemam nikakve mrznje prema onome tko ga je ubio. Ja oprastam. Rekli su mi da je u toj skupini bila i neka zena. Ne znam, mozda je i ona majka. eljela bih da Gospodin dirne i njezino srce i srca ljudi koji su s njom bili, da shavate da je zivot svakog covjeka svet. Stoga treba postivati svaki zivot i samo ako zelimo dobro svima i ako ljubimo sve, moci cemo ponuditi svijetu mir i imati ga u svojim srcima".

---

Last Modified 06/04/97